Raspršimo se u šaci rastanka,
jato ptica, prhnu u nepoznato
pijuckajući
sitan vez ljubavi.
Suza tijelo potkiva,
pružamo tisuću ruku
da uberemo cvijetak sreće
što u nama proklija.
U iščekivanju
da vjetar otfijuka
sonatu ljubavi,
pauk isplete mrežu
u stolici samoće.
Nema komentara:
Objavi komentar