Nismo se trebali sresti
kad sudbina dozvolila nije
da naša srca budu skupa
da jedno uz drugo bije.
Volim te i suviše,
što ću od tebe kriti,
al' sudbina nas je rastaviti htjela
moralo je tako biti.
Nismo se trebali sresti
one prohladne septembarske noći
nisam te trebala sresti i
upoznati tvoje divne zelene oči.
Od sada više ne misli o meni
ni ja o tebi ne želim znati.
Nikad više ne prilazi mi,
jer moje srce mora da pati.
Al' ipak kad ti najteže bude
i kad osjetiš da te nešto boli,
ako hoćeš i možeš,
bar pomisli,
da postoji biće koje te
VOLI.
Nema komentara:
Objavi komentar